Callahan je menadžerica za rad medicinskih sestara za Ljekare bez granica, a u Gazi je boravila od avgusta. Evakuirana je u srijedu, 1. novembra.

U razgovoru za CNN opisala je situaciju Palestinaca koji žive u nehigijenskim uvjetima, dok se suočavaju s napadima izraelske strane. Na početku je istakla da se "osjeća sigurnom prvi put nakon 26 dana". 

- Teško mi je da se radujem zbog toga, jer to što sam ja sada na sigurnom znači da su ljudi što su ostali i dalje u opasnosti - rekla je Callahan.

Pričajući o iskustvu na terenu, u okupiranoj Gazi, istakla je da su ona i kolege iz Ljekara bez granica bili relocirani pet puta zbog sigurnosnih mjera.

- Na kraju smo bili u kampu na jugu Gaze koji je do našeg odlaska brojao 35 hiljada ljudi sa nekom vrstom invaliditeta. Djeca oko nas imala su ogromne opekotine preko cijelog lica, po vratu, po rukama i nogama, a s obzirom na to da su pretrpane, bolnice ih otpuštaju odmah u kampove koji nemaju tekuću vodu. U tom je kampu trenutno 50 hiljada ljudi, i za njih 50 hiljada postavljena su četiri toaleta, dok im se svako 12 sati pušta voda na dva sata - objasnila je Callahan.

Svakodnevno je, kako je navela, svjedočila tragičnim scenama s obzirom na to da su i ona i njene kolege također živjeli u istom kampu. Roditelji su im donosili svoju djecu i molili za pomoć, koja im ne bi mogla biti pružena u većini slučajeva jer nisu imali medicinsku opremu.

- Evakuirani smo iz kampa jer su nas počeli maltretirati. Ljudi koji su izgubili svoje voljene su ljuti. Vikali su na hebrejskom i čekali našu reakciju da provjere jesmo li Izraelci. Naše osoblje su optužili da su izdajice ili da se pretvaraju da su Arapi – naglasila je Callahan kako je došlo do njihovog odlaska.

Potvrdila je da su Palestinci koji su također radili u Ljekarima bez granica zaslužni što je živa i da ne bi preživjeli ni prvih sedam dana bez njih.

Uz pomoć kolega Palestinaca uspjeli su proći granicu.

- Nisu nas ostavili same ni na sekundu. Pričali su sa vojnicima, probijali nas naprijed. Žrtvovali su sve - vrijeme koje su mogli provesti sa svojim porodicama, svoju sigurnost, svoje zalihe vode. Gledali smo ih kako se probijaju do granice i čine sve da nas zaštite znajući da oni ostaju tu nakon što nas isprate na sigurno i ništa ih nije pokolebalo - kazala je. 

Dodala je da je kolega Abraham predvodio grupu do granice, čuvao njihove dokumente, i tu noć kad su došli na sigurno saznali su da su mu roditelji ubijeni.

Na pitanje voditelja da li bi se vratila u Gazu odgovorila je: "U roku jednog otkucaja srca. Moje srce je ostalo u Gazi. Palestinci s kojima sam radila su najnevjerovatniji ljudi koje sam ikad upoznala."

Opisala je i najpotresnije detalje iz bolnica Gaze.

- Izgubili smo kolegu u toku prve sedmice napada. Poginuo je kad su pogođena kola ambulante ispred bolnice. Kad je krenuo sav taj užas i kad je rečeno da se iz Gaze ljudi kreću prema jugu da bi se spasili, javila sam se medicinskim sestrama iz bolnice Indonezija u Gazi da vidim je li iko krenuo prema jugu, jesu li izašli. Na što su svi odgovorili da su njihova porodica i prijatelji tu i da ako će ih ubiti sve, onda će i oni umrijeti pokušavajući da spase što više života - kazala je Callahan. 

Dodala je i to da sada kolegama Palestincima koji su ostali u Gazi svako jutro i svako veče šalje poruke samo s jednim pitanjem: Jeste li živi?

This is incredibly insightful about how desperate life in Gaza is right now: pic.twitter.com/LUuUqq8nkd

— Omar Baddar عمر بدّار (@OmarBaddar) November 7, 2023