Tri sestre ubile su oca dok je spavao u stanu u Moskvi u julu 2018. godine.  Istraga je pokazala da ih je otac godinama fizički i psihički zlostavljao. Optužene su za ubistvo, ali je njihov slučaj pokrenuo debatu u Rusiji, a više od 300.000 ljudi potpisalo je peticiju tražeći njihovo oslobađanje.

Tokom večeri 27. jula 2018. godine, Mihail Kačaturijan koji je imao 57 godina, pozvao je Krestinu, Angelinu i Mariju jednu po jednu u sobu. Vikao je na njih govoreći da nisu dobro očistile stan i lica im poprskao biber sprejem. 

Krestina je imala 19 godina, Angelina 18, a Marija 17. Iste večeri, kada je zaspao, kćerke su ga napale nožem, čekićem i biber sprejom. Nanijele su mu smrtonosne povrede po glavi, vratu i grudima.  Djevojke su zatim pozvale policiju i uhapšene su na licu mjesta.

Na njegovom tijelu pronađeno je više od 30 uboda nožem. Istraga je otkrila dugu historiju nasilja u porodici. Tri godine je Kačaturijan redovno tukao kćerke, držao ih zatočene i seksualno ih zlostavljao.  Tortura koju su preživjele navedena je u optužnici koju je tužilaštvo podnijelo protiv njih tri.

Za slučaj se ubrzo pročulo širom Rusije. Aktivisti za ljudska prava navode da sestre ne treba tretirati kao kriminalce, već kao žrtve. Oni kažu da djevojke nisu mogle da traže pomoć i zaštite se od nasilnog oca.  Međutim, u Rusiji ne postoji zakon o zaštiti žrtava nasilja u porodici.

Ruska policija ovakve slučajeve uglavnom tretira kao „porodično pitanje", nudeći žrtvama malu ili nikakvu pomoć.  Prema zakonskim izmjenama uvedenim 2017. godine, osobi koja pretuče člana porodice izriče se novčana kazna ili dvije nedjelje pritvora, ako povrede nisu toliko ozbiljne da žrtva završi u bolnici.

Majka djevojaka je također bila Kačaturijanova žrtva. Godinama unazad obraćala se policiji tražeći pomoć. Policiju su zvale i komšije koje su ga se plašile. Nema dokaza da je policija reagovala na bilo koji od ovih poziva. 

U vrijeme ubistva, majka ovih djevojaka nije živjela sa njima, a Kačaturijan je kćerkama zabranio da kontaktiraju sa njom. Prema procjenama psihijatara, djevojke su živjele u izolaciji i borile su se sa posttraumatskim stresom. 

Slučaj sestara teče sporo. One više nisu u pritvoru, ali ne mogu da pričaju sa novinarima, niti jedna sa drugom. Tužioci insistiraju na tome da je ubistvo Kačaturijana bilo ubistvo s predumišljajem. Oni tvrde da su sestre ubistvo isplanirale navodeći da je on spavao, a da su djevojke nož ukrale ranije tog dana. Motiv je bila osveta, tvrde oni.

Ukoliko ih proglase krivim, sestrama prijeti kazna od 20 godina zatvora.  Angelina je navodno koristila čekić, Marija nož, a Krestina biber sprej.

Međutim, advokat odbrane navodi da je ubistvo bilo čin samoodbrane. U Rusiji je samoodbrana definisana i kao odbrana od neposrednog nasilju, ali i odbrana od "neprekidnog zločina", kao što su talačke situacije u kojima su žrtve mučene. 

Odbrana insistira na tome da su sestre bile žrtve "neprekidnog zločina" i da treba da budu oslobođene. Advokati sestara nadaju se da će slučaj biti odbačen jer je istraga potvrdila da je Kačaturijan zlostavljao kćerke od 2014. godine.

Aktivisti za ljudska prava, kao i mnogi drugi u Rusiji, traže da se zakoni izmjene i da država otvori sigurne kuće, uvede mjere zabrane prilaska i organizuje kurseva za upravljanje agresivnim ponašanjem nasilnika. 

Nema podataka o tome koliko žena trpi porodično nasilje u Rusiji, ali aktivisti za ljudska prava procjenjuju da se ono dešava u jednoj od četiri porodice.  Zastrašujući izvještaji o porodičnom nasilju i ranije su se pojavljivali u medijima. Margariti Gračevoj muž je odsjekao šake jer je bio ljubomoran. 

Neki stručnjaci navode da je do 80 odsto žena koje u Rusiji služe zatvorske kazne zbog ubistva, zapravo u samoodbrani ubilo nasilnike.

Ipak, iz nekih konzervativnijih krugova u Rusiji govori se i protiv sestara Kačaturijan. Iz organizacije Muška država čiji članovi navode da su njihove osnovne vrijednosti "patriotizam" i "nacionalizam", organizovali su kampanju "Ubice iza rešetaka" insistirajući da djevojke ne mogu biti oslobođene. 

Pored peticije koju su potpisali mnogi koji traže oslobađanje sestara, u znak solidarnosti sa njima organizovana su okupljanja, pozorišne predstave i poetske večeri. 

Daria Serenko, feministkinja i aktivistkinja iz Moskve koja je organizovala trodnevno okupljanje u znak solidarnosti sa sestrama u junu, kaže da se ovi događaji organizuju kako bi slučaj ostao vidljiv u javnosti i kako bi se svima pružila mogućnost da slobodno govore. 

-Porodično nasilje je realnost života u Rusiji. Možemo da ga ignorišemo, ali utiče na naše živote čak i ako ga nismo osjetili lično, kaže ona, objavio je bbc.com/serbian/lat.