To potvrđuju i podaci Evropske komisije i međunarodnih institucija koji pokazuju veće stope ekonomskog rasta u tim zemljama nego u Hrvatskoj. Dok je, primjerice, Hrvatska u 2017. godini, prema podacima HNB-a, ostvarila rast BDP-a od 3,1 posto, u 2018. od 2,7, a u 2019. godini od 2,9 posto, ekonomije zemalja evropskog jugoistoka u pravilu su rasla po većim stopama. 

Tako je, prema podacima Eurostata, srbijanska ekonomija u 2017. godini rasla po stopi od dva posto, a već godinu kasnije po stopi od 4,4 posto, da bi u prošloj godini ostvarilo rast od 4,2 posto. Ekonomija Crne Gore u 2017. je ostvarila rast od 4,7 posto, a u 2018. godini od čak 5,1 posto (podaci za prošlu godinu još nisu dostupni). 

Brže od Hrvatske proteklih se godina razvija i Bosna i Hercegovina. U 2017. godini bosanskohercegovačka ekonomija rasla je po stopi od 3,2 posto, u 2018. po stopi od 3,7 posto, a lani po stopi od 2,6 posto, što je tek za nijansu manji rast od onoga u Hrvatskoj. 

Razloga brže dinamike razvoja zemalja zapadnog Balkana ne nedostaje. Stručnjaci, za početak, u cijeloj priči ističu statistički faktor. Naime, sve te ekonomije znatno su manje razvijene od hrvatske pa se i svaki rast ekonomske aktivnosti jače osjeti. Drugim riječima, izgradnja 10 kilometara autoputa u Hrvatskoj ili u BiH ne pridonosi jednako nacionalnoj ekonomiji jer je BiH znatno slabije razvijena od Hrvatske pa i gradnja novih 10 kilometara autoputa za njenu ekonomiju znači više nego što znači u Hrvatskoj. 

Ipak, nije sve u statistici. Pojednostavljeno, zemlje zapadnog Balkana profilirale su se na međunarodnoj ekonomskoj sceni kao države koje jeftinom radnom snagom i poreznim olakšicama nastoje privući ulaganja. Neke od njih u tome su imale više, a neke manje uspjeha. Primjerice, Crna Gora je privukla velika strana ulaganja u svoj turistički sektor. Srbija se također okrenula privlačenju ulaganja, i to u proizvodnju. 

BiH je, s druge strane, u privlačenju ulaganja bila znatno manje uspješna od Srbije i Crne Gore, no nakon rata iz 1990-ih godina okrenula se, ističe Damir Novotny, ekonomski analitičar, obnovi velikih industrijskih konglomerata iz vremena socijalizma, poput zeničke Željezare ili (sada posrnulog) mostarskog Aluminija, što je potaklo industrijsku proizvodnju. Osim toga, BiH je posljednjih 20-ak godina puno uložila u razvoj turizma.

Osim privlačenja investicija, zemlje regije dosta su uložile i u gradnju saobraćajne infrastrukture, posebno autoputeva. To je otprilike model koji je Hrvatska koristila početkom 2000-ih, posebno u vrijeme vlade Ivice Račana, kada je pokrenut program velike izgradnje autoputeva. Nešto slično posljednjih godina radi i Srbija, a u znatno manjoj mjeri i BiH, u kojoj traje gradnja autoputa na panevropskom koridoru 5c, koji povezuje Budimpeštu s Pločama, dok se u Republici Srpskoj, nakon gradnje autoputa od Banje Luke do Bosanske Gradiške, grade autoputevi od Banja Luke prema Doboju i Prijedoru. Autoput se gradi i u Crnoj Gori, a povezivat će Bar sa srbijanskom granicom i dalje prema Beogradu i Budimpešti.

No, dok je u Srbiji, kaže Novotny, glavni generator ekonomskog rasta investicijska potrošnja, u BiH je to lična potrošnja. Plaće u BiH ipak su, općenito gledano, veće od onih u Srbiji, a svoj doprinos jačanju lične potrošnje daje i velika dijaspora. 

- BiH ima velik broj gastarbajtera diljem Evrope i svijeta. Oni zapravo doznakama svojim porodicama u BiH pokreću domaću potražnju - objašnjava Novotny za Index.