U tome im pomaže kao posrednik Privredna komora Federacije BiH, a novac za specjalističku obuku uglavnom daju USAID, neke fondacije i fondovi Evropske unije.

To je jedini način da se mogu razvijati naše industrijske grane jer školovanih radnika za određena zanimanja sve je manje, ne samo zbog toga što idu u inostranstvo da rade zbog bolje zarade, već i zbog toga što sistem obrazovanja ne prepoznaje potrebe privrede, kaže za Faktor Nedžad Jusufhodžić, iz Privredne komore Zeničko-dobojskog kantona.

- Nakon što su završili specijalističku obuku za zanimanja šivača, CNC operatera i za obrađivača plastike, uspjeli smo zaposliti 37 radnika uz tehničku i finansijsku podršku Fondacije Helvetas Moja Budućnost. A ovaj projekt su sufinansirali Federalni zavod za zapošljavanje i Vlada ZDK – pojašnjava Jusufhodžić.

Ljudi koji sa Biroa za zapošljavanje prihvate da završe specijalističku obuku moraju u firmi koja ih je tražila odraditi najmanje šest mjeseci.

- Naravno mogu raditi koliko hoće ako poslodavac ima interes da ih zaposli. Potpisuju ugovor sa firmama da će obaviti specijalističku obuku, a teorijska obuka se održava u školama. Ne organizuju se ovi kursevi da bi oni mogli otići da rade u Njemačkoj, kako neki kažu. Naprotiv, većina njih ostaje raditi u svojoj zemlji i u firmama gdje su imali obuku i praktično 95 posto onih koji su prošli specijalističku obuku ostanu raditi u firmama gdje su bili na praksi i nakon obaveznih šest mjeseci, koje su morali odraditi po ugovoru – tvrdi naš sagovornik.

Dogodi se, dodaje Jusufhodžić, da neki odustani u toku specijalističke obuke. Imali smo takva dva slučaja u 2021. godini i otišli su da rade u Njemačkoj.

- Ukoliko kandidat završi specijalističku obuku i nakon toga odbije da radi najmanje šest mjeseci, onda mora vratiti sav novac koji je uložen za njegovo obučavanje i to piše u ugovoru – ističe Jusufhodžić.

U ZDK malo više problema imaju sa ženama koje se uglavnom obučavaju za rad u tekstilnom sektoru.

- U tekstilnom sektoru male su plaće i na specijalističke obuke između ostalih, javljaju se mlade žene i njma ove male plaće znače samo kao dodatnih izvor prihoda. Neke od tih žena u toku obuke ako se održava na ljeto prekinu i kažu vratit ćemo se na obuku na jesen. One idu u Hrvatsku ili Crnu Goru rade tako u ugostiteljskom sektoru jer imaju veću zaradu, a preko zime bi radili u tekstilnoj industriji što je neizvodljivo. Na kraju 2021. godine na Birou za zapošljavanje u Zenici i Zavidovićima poslali smo pismo da završe obuku šivača bez obaveza da rade poslije obuke i javilo nam se 70 osoba i to je bilo iznenađenje za nas i dokaz da hoće da rade. Ponekada nakon završene obuke na rad u inostranstvo se upute mladi ljudi koji u BiH rade recimo kao CNC operateri godinu-dvije i onda idu na rad u inostranstvo. Nemamo mehanizma da ih zadržimo – zaključuje Jusufhodžić.