VEZANI TEKST - Nakon oslobađanja od ruskih snaga, u Izjumu pronađena masovna grobnica sa oko 440 tijela

Ukrajinska vlada saopćila je da su 54 osobe poginule u stambenom kompleksu u Peršotravnevoj ulici u Izjumu, u istočnoj Ukrajini, 9. marta. Radi se o gotovo polovici stanara.

U napadu su ubijene cijele porodice. Njihove su sudbine bile uglavnom nepoznate sve do prije nekoliko sedmica kada su ukrajinske snage koje su provodile protivofanzivu vratile Izjum nakon šest mjeseci ruske okupacije, otkrivajući mjesto masovnog ukopa na periferiji grada.

Većina stanovnika Peršotravneve pokopana je ondje među više od 400 grobova, od kojih je nekolicina imala identifikacijske oznake osim brojeva uslikanih na grubim drvenim križevima.

Nakon razgovora s preživjelim, bivšim stanovnicima i članovima porodica te pregledavanja fotografija i videa snimljenih nakon napada i oslobađanja grada, CNN sada može ispričati priču o tome što se toga dana dogodilo u Peršotravnevoj. Sve što je ostalo od stambene zgrade bile su dvije kule s obje strane s gomilom ruševina koje su se dimile u sredini.

Čovjek je u jednom danu izgubio sedam članova porodice

Lokalno stanovništvo kaže da su nakon zračnog napada ruske snage napale zgradu tenkovima koji su pucali s druge strane rijeke. Kad se dim razišao, zidovi, podovi i stropovi su pokidani, otkrivajući domove ljudi koji su tamo živjeli. Mnogi od njih sada su bili mrtvi, pokopani u vlastitom podrumu gdje su se sklonili.

Jacentijuk je tog dana izgubio sedam članova svoje porodice - suprugu Nataliju, tetu Zinaidu, kćerku Olgu i njenog supruga Vitalija, njihovog sina Dimu koji je imao 15 godina, Oleksija koji je imao deset godina i trogodišnju Arišku, unuku za koju je Jacentijuk otišao skuhati čaj.

- Počeo sam vikati "Olga, Natalija, Vitalij...". Niko nije odgovorio. Kad sam se popeo, sjeo sam i počeo plakati, vrištati... - rekao je Jacentijuk.

VEZANI TEKST - Zelenski objavio fotografije ekshumacije: Ovo bi trebao vidjeti cijeli svijet

Izjum, s prijeratnim stanovništvom od preko 40.000 ljudi, gradić je u kojem se kolege iz osnovne škole druže cijeli život, a porodice žive u istoj zgradi generacijama. Anastazija Vodorez i Elena Stolpakova odrasle su zajedno. Anastazija opisuje Stolpakove kao vrlo sretnu i povezanu porodicu.

- Prijatelji su se uvijek okupljali kod njih jer smo se tamo jako zabavljali - rekla je Anastazija iz Češke, gdje živi zadnje četiri godine.

Kad je započela ruska invazija na Ukrajinu, prijatelji su nagovarali Elenu da napusti Izjum, ali njen otac Aleksandar je to odbio. Kad su prijatelji saznali da se Elenina kuća srušila zbog granatiranja, odlučili su da je živa dok je ne pronađu.

Prva tijela izvučena su krajem marta, nešto manje od mjesec dana nakon napada.

- Tada je bilo jasno da su ljudi ginuli u porodicama - rekla je Tatjana Privalikina, još jedna stanovnica Peršotravneve ulice koja je napustila grad, ali je u napadu ostala bez majke. Umjesto podruma koji su koristili kao sklonište, sada je bio krater.

- Ljudi su bili rastrgani na komade, moja majka je bila rastrgana na komade - rekla je Privalikina.

Lokalni spasioci radili su pod okupacijskim ruskim snagama kako bi pronašli i pokopali tijela. Privalikinina sestra Viktorija svaki je dan odlazila na lice mjesta u nadi da će pronaći njihovu majku.

- Ljudi su bili bez lica. Bilo ih je jako teško prepoznati. Iznijeli su tijela bez glave, odvojeno su iznijeli ruke i noge - prisjeća se Privalikina što joj je rekla njena sestra.

VEZANI TEKST - Zelenski posjetio oslobođeni Izjum i poručio stanovnicima Krima: Mi ćemo doći

Porodica Stolpakova konačno je pronađena u maju.

- Cijela porodica bila je u podrumu - Lena, njezin suprug Dima, njihove dvije kćerke Olesija i Saša, Lenini roditelji Aleksandar i Tanija, Leina mlađa sestra Maša, a tu je bila i Leina baka Liuda - rekao je već spomenuti Vodorez.

Jedini preživjeli član porodice bila je druga baka Galia, koja je živjela na drugom kraju grada.

Žrtve su pokopane u šumi

Svi osim 12 osoba koji su umrli u toj stambenoj zgradi pokopani su na mjestu masovnog ukopa u šumi u blizini grada. Mnoge su porodice rekle da im nije bilo dopušteno ponovno pokopati ili posjetiti grobove svojih voljenih dok je grad bio pod ruskom okupacijom.

Prije nego što su je uništile bombe, zgrada u Peršotravnevoj ulici bila je zgrada poznata po njegovanim cvjetnjacima. Bilo je to mjesto gdje su mlađe generacije roštiljale, a starije se okupljale na razgovor.

- Kuća je uvijek bila puna dječjeg smijeha, uvijek je bilo puno djece na igralištu - prisjetila se Privalikina svog bivšeg doma. Izjum je sa svojom kćerkom napustila 4. marta, samo pet dana prije zračnog napada u kojem je ubijena njena majka.