Alma Serdarević-Stefanišin, predsjednica Udruženja osoba oboljelih od reumatoidnog artritisa i ostalih reumatskih bolesti "Snaga" u BiH, koje okuplja oko 3.500 članova, kaže kako se nad ovom populacijom stanovništva godinama vrši diskriminacija.

Esencijalna lista

- Svjetski dan borbe protiv reumatizma svugdje u svijetu se obilježava predavanjem i buđenjem svijesti, kako pacijenata i njihovih porodica, tako i ostalih građana o ovoj bolesti. Mi nažalost, primorani smo izađi na ulicu i tražiti svoja prava. Želimo reći, jer je krajnje vrijeme, "stop diskriminaciji" i nadležnima poručiti da i mi imamo pravo na dostojanstven život i liječenje – poručila je Serdarević-Stefanišin.

Dodaje kako se od samog osnivanja Udruženja, oboljeli susreću sa problemom da osnovni, bazni lijekovi za reumatoidni artritis i druge reumatske bolesti nema na esencijalnoj listi. O biološkoj terapiji mogu, kako kaže, samo sanjati.

- Naših lijekova nema na esencijalnoj listi, što znači da smo ih i dalje primorani kupovati. Riječ je o lijeku Matotrexat, koji je na esencijalnoj listi za onkološke i gastroenterološke pacijente, ali ne i za nas. S druge strane, oboljeli u entitetu RS i drugim zemljama taj lijek dobijaju preko esencijalne liste. Apsurd je i to što je lijek u RS-u, nekoliko kilometara od Sarajeva, u slobodnoj prodaji 16 KM, a kod nas između 22 i 25 maraka, zavisno od apoteke – navodi Serdarević-Stefanišin.

Ističe kako je krajnje vrijeme da se nadležni probude i usliše potrebe bolesnih.

- Mnogi imaju želju da dobiju skupi poklon ili da otputuju na neku destinaciju, naša želja je da imamo pravo na liječenje i ništa više. Nadamo se da će se kod nadležnih u Vladi Federacije BiH danas probuditi svijest, da će htjeti razgovarati sa nama i pomoći nam da riješimo ovaj gorući problem – naglašava Serdarević-Stefanišin.

Iz Udruženja su istakli i problem mladih koji navrše 18 godina, a koji nisu ušli u sistem liječenja.

- Kada oboljela djeca sa navršenih 18 godina sa Pedijatrije prelaze u odjeljenje za odrasle bolesnike, automatski gube pravo na liječenje biološkom terapijom jer do punoljetstva njihovo liječenje bilo je finansijski pokriveno. Pa zar ta djeca nemaju pravo na nastavak liječenja ili su i oni osuđeni kao i mi odrasli na milost i nemilost onih koji odlučuju. Jedino su pošteđena djeca kojima je u pubertetskom periodu uključena biološka terapija, pa su po automatizmu nastavili liječenje – kaže Serdarević-Stefanišin.

Zapušteno liječenje

Reumatoidni artritis je bolest koštanog vezivnog tkiva, koji često kod oboljelog, zbog neadekvatnog liječenja, uzrokuje sto posto invalidnost. Zbog toga u Udruženju pitaju nadležne nivoe vlasti, je li BiH toliko bogata da svjesno proizvodi invalide i osobe radno nesposobne.

- Sa zapuštenim ili neadekvatnim liječenjem postajemo invalidi i radno nesposobni. Takvi dolazimo na teret državi za rane invalidske penzije, invalidnine i tuđe njege. Da li o tome iko ovako razmišlja i je li našoj vlasti jeftinije uložiti u liječenje, pa da budemo društveno korisni i radno sposobni ili u invalidnine? Pitamo to često, ali odgovora nema – dodaje Serdarević-Stefanišin.

Do sada su, kako navode u Udruženje "Snaga", kucali na mnoga vrata, od kantonalnog, do federalnog nivoa, ali odgovor je, dodaju, uvijek, bio isti – nemaju novaca.

- Budžet entiteta RS po visini sličan je onom Vlade Kantona Sarajevo. Međutim, u RS-u ima više od 500 oboljelih na biološkoj terapiji, u KS nema ih ni 70, a u cijeloj Federaciji BiH ni 150. Pitamo gdje se usmjerava novac. Znamo da živimo u vrijeme pandemije, ali naše vlasti moraju voditi računa i o drugim bolestima. Danas ja imam artritis, ali sutra tu bolest može dobiti bilo ko od vas – poručila je Serdarević-Stefanišin.