- Zašto srpsko nacionalno pitanje se ne bi konačno riješilo tako što bi došlo do ujedinjenja Srba u jednoj državi - pitao je Vulin.

Velikosrpska ideologija u 19. i početkom 20. stoljeća, o životu svih Srba u jednoj državi, donijela je smrt, pogrome, deportacije, ratove. U formi tajnog državnog plana Načertanije, velikosrpska ideja sredinom 19. stoljeća postaje službena politika Srbije. Najradikalnije, velikosrpsku ideologiju provodili su četnici u Drugom svjetskom ratu, te režim Slobodana Miloševića tokom 90-ih.

VEZANI TEKST - Pročitajte detalje: Otac "srpske nacije" je umro, ali plan za rušenje države BiH se provodi

Na stranici Haškog tribunala, u slučaju "Milošević", nalazi se opsežan izvještaj o propagandi "svi Srbi u jednoj državi" koji je na zahtjev Haškog tužilaštva uradio Renaud de La Brosse, redovni profesor na Univerzitetu Reims Champagne-Ardenne (Francuska).

Donosimo neke od dijelova izvještaja, koji se i tri decenije kasnije, uklapaju u sve ono što trenutno radi beogradski režim pod vodstvom Aleksandra Vučića, ali i u Strategiju odbrane i nacionalne sigurnosti Srbije usvojene 2019. godine.

- Ova politika, koja je za cilj imala stvaranje države u kojoj će živjeti svi Srbi, bila je praćena nacionalnim političkim programima opravdavanim u srpskom javnom mnijenju veštom propagandom. U Srbiji će u korist Slobodana Miloševića medijski prostor kontrolisati njegova politička grupacija. Iako nije raskinula sa komunističkom ideologijom, ta će grupacija u periodu 1986-1987. doživjeti nacionalistički zaokret sa kojim će mediji biti usko povezani. Pod kontrolom Miloševića i njegove partije, upravo će mediji dobiti zadatak da zasiju otrov mržnje i straha među Srbe koje propaganda prikazuje kao neposredno i u samom svom biću ugrožene prisustvom drugih manjinskih nacionalnosti.

Mediji su bili korišteni kao ratno oružje, čas za ostvarenje političkih ciljeva - npr. za lansiranje i odbranu lajtmotiva "svi Srbi u jednoj državi" - čas za ostvarenje strateških ciljeva - kao što je osvajanje teritorija silom, praksa etničkog čišćenja ili razaranje ciljeva predstavljenih kao simboličkih i prioritetnih… Kako bi se ti ciljevi ostvarili, Miloševićev će režim dakle učiniti sve da bi osigurao kontrolu nad televizijom, radijom i štampom: nakon preuzimanja glavnih sredstava difuzije informacija uslijedit će metod koji kombinuje propagandu, djelimične (i pristrasne) informacije, lažne vijesti, manipulisanje, neinformisanje o određenim činjenicama, itd. Cijeli taj arsenal bit će mobilisan u funkciji opravdanja stvaranja jedinstvene države svih Srba i, shodno tome, davanja legitimiteta nacionalnom političkom programu prikazanom kao borba za slobodu, mjera za zaštitu rodne grude srpskog naroda - te, naposlijetku, jačanja vlasti i pozicija Miloševićevog režima – navedeno je u izvještaju francuskog profesora.

VEZANI TEKST - Vučić i dalje tvrdi da ne zna za "non-paper", ali ga ljute negodovanja kad "Srbi treba nešto da dobiju"

Sve što je tada radio Milošević, ali sada pod krinkom "Europejca", "regionalnog lidera" i "dobrog susjeda", samo na suptilniji način radi i Vučić, što on sam, što preko medija koje direktno kontroliše, što preko svojih jastrebova poput Vulina.

Strategija odbrane i nacionalne sigurnosti Srbije iz 2019. godine, nije ništa drugo do pokušaj reinkarnacije Miloševićeve politike iz 90-ih godina, "svi Srbi u jednoj državi" i stvaranja "Velike Srbije". 

Prvi put u Srbiji je usvojen dokument u kojem se spominje bh. entitet Republika Srpska.

Iako svjesni da je Srbija samo jedna od strana potpisnica Dejtonskog mirivnog sporazuma, Vučićev režim je ipak u ovu strategiju Srbiji dao ulogu "garanta".

- Pokušaji revizije Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum) ostvaruju negativan utjecaj na stabilnost i sigurnost u regionu. Republika Srbija, kao jedna od potpisnica, garant je Dejtonskog sporazuma i zalaže se za poštovanje i ispunjavanje obaveza iz tog dokumenta u interesu sva tri konstitutivna naroda i dva entiteta Bosne i Hercegovine – navedeno je u Strategiji, čime se na indirektan način poručuje da se Srbija nikada neće odreći teritorijalnih pretenzija prema BiH, odnosno bh. entitetu Republika Srpska.

Nadalje navedeni su i nacionalni interesi Srbije.

- Nacionalni interesi Republike Srbije jesu očuvanje postojanja i zaštita srpskog naroda gdje god on živi, kao i nacionalnih manjina i njihovog kulturnog, vjerskog i historijskog identiteta uvjet je opstanka Republike Srbije, dijaspore i Srba u inostranstvu, te Republike Srpske kao entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine u skladu sa Dejtonskim sporazumom.

Očuvanje Republike Srpske jedan je od vanjskopolitičkih prioriteta Republike Srbije. Saglasno tome, opredeljenje Republike Srbije jeste da nastavi razvijanje specijalnih paralelnih odnosa sa Republikom Srpskom, uz uvažavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine u skladu sa Dejtonskim sporazumom – stoji u Strategiji.

VEZANI TEKST - Vulin: U strategiji odbrane Srbije prvi put je i "očuvanje Republike Srpske"

Za Vučića, stvaranje "Velike Albanije" predstavlja prijetnju miru i sigurnosti na regionalnom nivou, ali i van njega, dok njegove aspiracije da bh. entitet Republiku Srpsku pripoji Srbiji pod Miloševićevom devizom "svi Srbi u jednoj državi" je normalan, prirodan slijed promjena na balkanskoj političkoj sceni.

- Postoji kod nas jedna armija ljudi koja je zadužena za to da kada god bi neko pomislio da Srbi treba nešto da dobiju, bilo gdje i bilo kad, istog sekunda kao da pancirom tuku po svemu i rasturite sve. To vam je tako. Postoje ti apologetski pristupi svim antisrpskim idejama - rekao je Vučić prije nekoliko dana komentirajući "non-paper".

Šta je to što Srbi treba da dobiju? Kosovo sigurno ne jer je to davno završena priča, samo još se glavni akteri glasno i javno ne izjašnjavaju.

Ostaje bh. entitet Republika Srpska, a sve to se uklapa u priču predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika o mirnom razlazu BiH, o čemu je žestoku kampanju pokrenuo čak i na YouTubeu.

I ponovo se vratimo Strategiji iz 2019, gdje su svi krivi samo Srbija nije, a glavni adut za kojim se poseže je također po Miloševićevoj recepturi.  

- Negativan utjecaj na stanje u regionu ostvaruju i pojave i manifestacije jačanja ekstremno nacionalističkih grupa, kao i narušavanje političkih odnosa i produbljivanje političkih podjela. Pored toga, zastupljen je i vjerski ekstremizam koji, prije svega, ima za posljedicu jačanje radikalnih islamističkih pokreta, čije aktivnosti mogu da izazovu destabilizaciju regiona – stoji u Strategiji.

I na kraju, ponovo se vraćamo Memorandumu 1 i Memorandumu 2 zloglasne SANU.

Memorandum SANU iz 1986. godine, prouzrokovao je genocid, urbicid, ratne zločine i razaranja, dok Memorandum II nastao 2011. godine, prema njegovim autorima, treba završiti u miru sve one velikosrpske projekte koji nisu ostvareni u ratu. A to je upravo ono čemu danas svjedočimo. Jer sve što Milošević nije završio, sada u "bijelim rukavicama" nastoji njegov ministar informiranja - Aleksandar Vučić.