Međutim, rat u Ukrajini u ovoj fazi nije vojna intervencija jedne velike sile na slabijeg protivnika. On je, doduše, tako planiran, kao i vojna intervencija u Vijetnamu, ali u praksi se desio isti scenario.

Grupa zemalja je vojno podržala slabijeg i dala mu svu neophodnu vojnu i ekonomsku pomoć. To je dovoljno da se uspostavi strategijski balans, a greške jačega bi trebale da omoguće dalju esksploataciju te situacije u korist te grupe zemalja i slabijeg kao njihovog eksponenta.

Odgovor na tu strategiju je širenje i globalizacija konflikta i homigeniziranje saveznika oko svog političkog narativa.

Tokom trajanja vijetnamskog sukoba na Bliskom istoku su se desila dva kratkotrajna ratna konflikta izazvana upravo namjerom okupljanja saveznika oko sebe. I agresija Izraela na susjede iz 1967. i odgovor susjeda iz 1973. ostavili su dubok trag u geopolitičkoj strukturi ovog regiona, jer je Palestina okupirana 1967 i ostala okupirana nakon rata 1973. od strane Izraela što je pokrenulo čitav lanac nasilja koji traje do danas. 

U Vijetnamu se nisu angažovale trupe tadašnjeg SSSR-a i Kine protiv SAD-a, već je iskorištna politička i sociološka dimenzija rata da se proizvedu duboki antagonizmi u zapadnim društvima i popularizuje ljevica. Što je rat u Vijetnamu duže trajao to je uspon ljevice na Zapadu rastao ne nužno kao politička, već prije kao realnost pop kulture i alternativnog ideološkog pristupa.

Rat u Ukrajini je u tom aspektu pravilno shvaćen u Moskvi, koja koristi politički i sociološki aspekt ukrajinskog sukoba na isti način, s tim što je ljevicu zamjenila desnica. Zapad sa druge strane zavisi od heterogenog sastava svoje alijanse što je njegova ahilova peta. Tu činjenicu ruski blok koristi maksimalno. Otuda se javlja nezadovoljstvo finansiranja američko ruskog sukoba u Ukrajini preko leđa Evropljana što je narativ desnog političkog spektra u Evropi koji dobija izbore za izborima.

Hibridni rat je apsolviran u Moskvi i njegov informacijski segment nažalost je nadjačao i provladava na svim poljima sukobljavanja sa Zapadom, dok na frontu u Ukrajini Rusi jako loše stoje zarobljeni u sukobu iscrpljivanja i minimalnih pomaka na frontu. 

Eskalacija na Bliskom istoku koju je direktno izazvao Iran sa ruskim novcem, trebalo je da probudi Zapad i da ga osvijesti i ukaže na činjenicu da je svijet u globalnom konfliktu koji svoja žarišta otvara na najosjetljivijim geostrategijskim tačkama i poprištima zaleđenih konflikata.

Ne, Zapad je reagovao krajnje naivno i nasjeo na krvoproliće koje je Hamas izazvao kako bi dao zeleno svjetlo Izraelu da krene u svoje konačno rješenje palestinskog pitanja silom. To je naravno okrenulo kompletan islamski svijet protiv Zapada, a očita i namjerna brutalnost Izraela nad civilima Gaze je duboko fragmentirala i zapadna društva koja su došla u kontradikciju sa svojim insistiranjem u poštovanju ljudskih prava, jer, pobogu, za koga ona važe, samo za probrane? 

Svijet je sada pozornica strategije nemoći, spetakla i skandala u koji Zapad upada kroz vješto uspostavljene zamke ruskog bloka koji koristi zapadni narativ protiv Zapada. Taj pristup će sigurno imati reperkusije na zapadna društva, jer njihove političke elite nemaju isti odnos prema civilnim žrtvama Palestinaca i Izraelaca - jedni su umrli, a drugi hladnokrvno pobijeni.

A šta je tek sa Ukrajinom sa koje su svjetla medijskih reflektora majstorski okrenuta ka Bliskom istoku, tamo se civile ubija uza zid ili uz ivicu duboke jame.

Nema više borbe između dobra i zla koja je bila light motiv izvještavanja pojedinih zapadnih medijskih kuća, ostao je samo goli interes. A o ukrajinskoj, palestinskoj i izraelskoj djeci koja su ubijena sud će donositi viša sila.

Iz tog razloga niko nema pravo da se poziva na više moralno uporište svojih stavova i principa u pogledu pokolja nevinih civila. Niko za to nema opravdanja.