Na konačnu cijenu bilo koje robe, osim nabavne cijene utječče i broj onih koji se "ugrađuju" u konačan iznos, odnosno broj uvoznika, transportera, distributera, veletrgovaca, malotrgovaca... Tako je i sa gasom. Ilustracije radi, na gasovodu dužine od oko 150 kilometara, od granice BiH i Srbije, odnosno od mjerne stanice u Zvorniku do Sarajeva nekada su bile samo dvije firme, a sada ih je pet.

Udaljenost od izvora prirodnog gasa, daleko u prostranstvima Sibira, od potrošača u Sarajevu je veća od 5.000 kilometara. Na tom putu, u konačnu cijenu koju plaćaju korisnici u Sarajevu, "ugrađuje" se ukupno devet firmi, uključujući i isporučioca, rusku kompaniju Gazprom.

Međutim, očigledan je nesrazmjer u broju transportera, koji djelimično daje odgovor na pitanje da li bi Sarajlije mogle plaćati nižu cijenu gasa. Odgovor je, mogli bi.

Naime, na spomenutom putu većem od 5.000 kilometara, Gazprom transportuje gas na oko 3.000 kilometara, od izvora u Sibiru, na krajnjem istoku Rusije do granice sa Ukrajinom na zapadu. U narednih 2.000 kilometara smjenjuju se tri transportera, ukrajinski mađarski i srbijanski.

Na najmanjem dijelu gasovoda, od oko 150 kilometara "ugrađeno" je pet firmi. Na samom ulazu u BiH je dio gasovoda u dužini od 19 kilometara kojim gospodari Gaspromet Pale. Naravno, za to naplaćuje naknadu. Ovaj dio gasovoda, od geografske granice BiH do mjerne stanice kod Zvornika, tačnije dionica Karakaj - Šepak je  ranije bio u vlasništvu Srbijagasa.

U vrijeme kad je gasovod pravljen, krajem sedamdesetih godina, prva mjerna stanica u BiH je bila upravo u Šepku i tada je postignut sporazum da je tadašnji NIS gas, odnosno danas Srbijagas, vlasnik i tih 19 kilometara, bez obzira na geografsku granicu između tadašnjih republika. Naime, ta dionica se u cijelosti nalazi ispod zemlje. Međutim, nedavno je Srbijagas prepustio tu dionicu Gasprometu Pale.

Od Šepka do Kladnja ide gasovod u dužini od oko 40 kilometara, kojim gospodari Sarajevogas Istočno Sarajevo. Nakon toga slijedi dio gasovoda u dužini od oko 90 kilometara koji je u vlasništvu BH Gasa, a posljednji u nizu je Sarajevogas, koji preuzima ovaj energent od BH Gasa i isporučuje ga krajnjim korisnicima u Sarajevu.

Na ovo treba dodati i maržu od jedan posto, koja se isplaćuje firmi Energoinvest, koja je formalni uvoznik gasa za FBiH. Ovih jedan posto se obračunava na stanici u Zvorniku, odnosno Šepku, a konačni iznos se dobija kada se na nabavnu cijenu gasa dodaju troškovi transporta kroz Ukrajinu, Mađarsku i Srbiju.

Cijeloj ovoj priči treba dodati i da su Srbijagas, Gaspromet pale i Sarajevogas Istočno Sarajevo postavili nove cijene transporta gasa za Sarajevo. Tako je Srbijagas tražila da se cijena transporta kroz Srbiju poveća sa šest na 16 miliona KM godišnje. Gaspromet Pale je dobio odobrenje od nadležne regulatorne agencije RS-a, REERS, da svoju cijenu transporta za spomenutih 19 kilometara poveća sa 50.000 na blizu milion KM. Osim toga Sarajevogas Istočno Sarajevo je početkom ove godine postavio zahtjev za povećanjem svoje cijene transporta sa 650.000 na 1,2 miliona maraka. Pri tome su ovo povećanje cijena postavili kao uvjet za nastavak isporuke ovog energenta, odnosno ako ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi, dotok gasa za potrošače u FBiH će biti obustavljen.

O kako unosnom biznisu se radi ilustruje i izjava koju je nedavno za Faktor dao ministar industrije, energetike i rudarstva FBiH Nermin Džindić, kazavši kako je BH  Gas za pola godine ostvario profit od 5,5 miliona maraka.

U vrijeme kada je gasovod kroz BiH izgrađen, 1979. godine, pa sve do početka rata, u cijenu su bile "ugrađene" samo dvije firme iz BiH. Energoinvest je bio uvoznik za cijelu BiH, a transporter je bio sarajevski Sarajevogas, koji je ujedno bio i distributer ovog energenta za krajnje korisnike. U to vrijeme, kada je gasovod tek izgrađen, potrošači su bili tvornica Birač u Zvorniku, koji je tada bio u sastavu Energoinvesta, te domaćinstva u Sarajevu. Početkom osamdesetih izgrađen je odvojak gasovoda od Semizovca do Zenice, tako da su se potrošačima priključili Željezara i domaćinstva u Zenici.

U to vrijeme, kada su o isporuci gasa brinule samo dvije firme sve je proticalo bez problema. Sada, kada "svaka mahala" ima svog transportera, stanovnici Sarajeva uoči početka svake grijne sezone strahuju da li će imati grijanja ili morati potražiti alternativna goriva, poput drva, uglja, struje i drugog.