Ova pošast nije zaobišla ni Češku, a uživo iz Praga, za naš portal govorio je ratni hirurg iz opkoljenog Sarajeva, heroj u bijelom, doktor Edib Edo Jaganjac.

Danas je uposlenik Univerzitetske bolnice Motol, koja je, kako ističe, opremljena svim potrebnim sredstvima u borbi protiv neprijatelja vidljivog samo pod mikroskopom. On i njegove kolege spremno izlaze na prvi front odbrane.

Kakva je situacija u Pragu, kako se tamošnji doktori, Vaše kolege iz bolnice, bore sa koronavirusom?

-U Češkoj je do 25.03. bilo oko 1.500 zaraženih, a 6 mrtvih. Vlada se nada da će do kraja marta biti najviše 3.000 zaraženih, a ako do 15. aprila bude do 8.500 zaraženih, onda će malo popustiti u zavedenim mjerama. To bi značilo da je R0 pod 0,5 što bi bio poželjan trend.

U bolnicama još nije krenuo najveći pritisak, ali spremamo se. Svi planirani zahvati su odloženi i "čekamo u rovovima" . Češka se ubrzano snabdijeva medicinskim materijalom i za sada u bolnicama ima svega. Svi u bolnici moraju nositi maske dvojke (FFP2) koje dobijamo svaki dan, a svi koji rade sa koronom imaju kompletnu opremu i maske trojke (FFP3). Režim rada je kao u ratu – nismo stalno u bolnici nego dolazimo po potrebi. Na radno vrijeme se ne gleda, ali, naravno, neće se gledati ni kada počne kalamita. Tada ćemo valjda biti u bolnici svi, neprekidno. Strah? Naravno, ali i odlučnost. Branimo svoje bliske i sebe.

Podsjećaju li Vas scene iz svijeta - prvo iz Kine, potom Italije i Španije, na ratne sarajevske, kada ste zajedno sa kolegama spašavali živote?

-Upravo tako. Sada je i ovdje sve kao u maju 1992. Ni tada nismo znali šta nas čeka, ali smo znali da neće biti lako. Ljudi su u Češkoj sada u karantinu i žale se da je to teško? U ratu smo čučali u nesigurním podrumima, bez struje, vode, hrane, lijekova, i ovo nije ništa posebno. Nestašica nema ni u Italiji, a saobraćaj i snabdijevanje funkcionišu.

Mi, koji smo prošli rat, imamo kući i hrane i svega drugog što može zatrebati. Iskustvo nas je naučilo i spremiti se za nevolju. Ako nešto od kupljenog i propadne, neka. Bolje nego opet gladovati.

Jedni tvrde da je koronavirus projekat - biološki rat, drugi misle da je globalna nesreća koja nas je zadesila. Šta je istina, prema Vašem mišljenju?

-Kakav biloški rat, kakve gluposti? O tome ni ne razmišljam. Time neka se bave oni koji ne znaju šta će od sebe.

Hoće li se svijet uspjeti izboriti sa ovom pošasti i je li rješenje karantin?

-Naravno da ćemo se izboriti, a karantin je oduvijek bio najbolji način. Bitno je da ovaj virus pravi antitijela i da će populacija na kraju biti na njega otporna. Sada se borimo da dobijemo vrijeme dok se ta otpornost ne razvije. Velika većina ljudi se odbrani svojim nespecifičnim odbrambenim mehanizmima, a kada još budemo imali i te specificne, to jeste kada koronu prebolimo ili dobijemo vakcinu, bit će korona relativno beznačajna. Već sada je vjerovatna smrtnost mnogo manja nego što se uvodi. Većina korona pozitivnih pacijenata nije testirana. Procjena je da je u Češkoj čak 7 puta više pozitivnih, koji su bez simptoma ili sa laganom kliničkom slikom.

Prijete li nam u budućnosti agresivniji virusi?

-Virusne epidemije dolaze u talasima, svakih nekoliko desetljeća. Srećom, društvo je danas organizovanije i spremnije da se bori. Ljudska vrsta neće nestati zbog virusa, ali može nestati zbog svoje pohlepe i gluposti. Vrlo intenzivno smo krenuli sa uništavanjem svoje planete. Kao da imamo još neku rezervnu...

Kako se izboriti sa virusom koji ne gleda ni vjeru ni naciju. Šta biste poručili Bosancima i Hercegovcima?

-Zanimljivo pitanje. U BiH su političari toliko sve podjelili po nacijama da me čudi da nemaju svako neki svoj virus. Virus i sve što se oko njega događa će proći. U BiH će ostati možda i veće zlo od nekakvog virusa. Ostat će podjeljeni političari koji uništavaju svoje narode.