Smatra se da je bamija stigla direktno s Arapskog poluotoka. Rasprostranila se po obalama Sredozemnog mora, ali i istočnije. U većem dijelu Evrope slabije je poznata. Prvi plodovi se pojavlju u drugoj polovivi juna i ima ih sve do kasne jeseni. Bamija ima mnogo vitamina C, folne kiseline, željeza, kalcija.

Ljekovito djelovanje bamije kod oboljenja želuca i crijeva pokazuje vidljive rezultate, te je kao jelo preporučena u raznim redukcijskim dijetama za obnavljanje probavnog sistema. Bamija sadrži vlakna koja pomažu stabilizirati nivo šećera u krvi. U većim količinama može imati laksativni učinak pa se koristi kod konstipacije, regulira rad crijeva.
Bamijin čaj preporučuje se za želučane tegobe kao što su gastritis, bolovi u želucu, čir na želucu, gubitak teka. Bamijina sluz oblaže želudac štiteći ga od pojačanog lučenja želučane kiseline i regulira probavu. Ima vrlo dobar učinak na hroničnu iscrpljenost i depresiju.

U kulinarstvu se kuha s različitim vrstama supa, variva, čorbi, koristi se pečena, pirjana, pohovana, na roštilju ili se svježa stavlja u različite salate. Od sušene bamije mogu se pripremiti gotova sva jela kao i od svježe, ali potrebno ju je prethodno namočiti i kad poveća volumen, spremna je za upotrebu. Najčešće se kombinira s janjetinom i jako se dobro slaže i s drugim vrstama mesa.