Za srebrenoprugastu krastaču naučnici kažu da je veoma otrovna i smrtonosna. Dodaju i da se njen veoma snažan i termostabilan otrov nalazi u koži, spolnim žljezdama i mesu. Konzumacija ove ribe je iz logičnih razloga zabranjena u Evropi, međutim, u Japanu se takozvana fugu riba i danas smatra delikatesom, prenosi Nationalgeographic.rs.

Šef laboratorije za ihtiologiju i priobalni ribolov Instituta za okeanografiju i ribarstvo u Splitu Jakov Dulačić je u izjavi za medije rekao da je ova vrsta veoma rasprostranjena u Indijskom okeanu, zapadnom Pacifiku i Crvenom moru.

Poznata je kao migratorna vrsta, koja je u vode oko Hrvatske obale dospjela iz Crvenog mora preko Sueckog kanala. Tokom vremena je kao veoma invazivna vrsta uspostavila populaciju u istočnim dijelovima Mediteranskog mora gdje je postala jedna od najopsanijih vrsta.

U Hrvatskoj je prvi put uočena 2012. godine kod ostrva Jakljan koje se nalazi kod Dubrovnika, da bi potom usljedile potvrde prisustva od ribara i lokalnog stanovništva i uz albansku i crnogorsku obalu. 

Prirodnjački muzej iz Dubrovnika navodi da je u pitanju vrsta koja može da naraste i do 110 centimetara, iako njena uobičajena dužina iznosi oko 40 centimetara. Njeno stanište se nalazi na dubinama od 18 do 100 metara u blizini koraljnih grebena.

Naučnici apeluju da je direktan kontakt sa ovim ribama, ukoliko je to moguće, najbolje izbjeći jer pored otrova koji je nekoliko stotina puta jači od cijanida ima i čeljusti sa zubima koji mogu nanijeti ozbiljne povrede. 

Poslednjih godina ribari sa Kipra su svjedočili da zubi ove ribe bez problema kidaju mreže kako bi se dočepale obroka. Ribari  tvrde da su ih viđali kako u mrežama jedu hobotnice, sipe i lignje, kao i da je ova veoma invazivna vrsta odgovorna za smanjen ulov od 50 posto. 

Ipak, mnogi se slažu da je srbrenoprugasta riba krastača - Lagocephalus sceleratus jedna od najizazovnijih vrsta. One pod utjecajem klimatskih promena i povećanih temperatura mijenjaju svoje stanište i migriraju. 

Koliko je ozbiljan i otrovan problem u pitanju govori i podatak sa Kipra, gde ribari koji ulove ovu vrstu dobijaju po tri eura za kilogram. Ove ribe se potom spaljuju u posebnim pećima, a procjena je da se na ovaj način godišnje uništi oko 50 tona ove ribe.