Prvo, mogao bi pružiti vrlo brzu i nebirokratsku pomoć, a drugo vlada i stanovništvo osiguranih država bili bi motivisani za poduzimanje potrebnih, a ponekad i vrlo teških mjera.
Troškovi takvog proizvoda bili bi pregledni, što pokazuju modeli izračuna na primjeru pandemije koronavirusa u Italiji.
Pandemija COVID-19 pogađa mnoge zemlje jače od finansijske krize iz 2008. godine, možda čak i gore od globalne ekonomske krize nakon pada berze 1929.
Državama je potreban novac za medicinsku njegu, podršku firmama i zbrinjavanje stanovništva.
- Teško je svima, ali posebno siromašne zemlje su pogođene. U takvim zemljama bi već pružanje određene količina hrane bilo od velike pomoći - kazala je Julia Eisenberg sa Instituta za stohastiku i poslovnu matematiku s Bečkog tehnološkog univerziteta, prenosi Eurocomm - PR Sarajevo.
U osnovi se može napraviti osiguranje od bilo koje nesreće, uključujući i epidemije. Međutim, postoje neke posebnosti koje treba uzeti u obzir.
- Osiguranje se često uzima tako da se naknadno nastala šteta nadoknadi. To u slučaju epidemije ne bi bio ispravan način.
Predugo bi trajalo. U slučaju epidemije potrebna vam je pomoć odmah, u obliku novca ili u obliku paketa s hranom koji se distribuiraju stanovništvu - objašnjava Eisenberg.
Eisenberg zato predlaže da se kod epidemije izabere "parametrično osiguranje".
Osiguranje pruža određenu korist kada se dogodi tačno definiran slučaj. Primjera radi, kada se dogodi određeni broj infekcija i proglasi vanredno stanje. Iznos stvarne štete nije bitan, pa osiguravajuće društvo sredstva može isplatiti odmah, mnogo prije nego što se šteta procijeni.
- Naš je prijedlog da se osigurana svota isplaćuje različitim tranšama: jedan dio odmah, a drugi samo ako određeni pokazatelji epidemije u osiguranoj državi ne prelaze ciljane vrijednosti." Tako se primjera radi, ugovorom može odrediti da država kod poptunog karantina ili drugih mjera mora osigurati da broj infekcija ostane ispod određene vrijednosti i istovremeno uradi određeni broj testova. Kad se to dogodi, osiguranje isplaćuje ostali novac. Države bi na taj način bile finansijski motivisane da ispravno postupaju i donesu smislena pravila - zaključila je.