Pronaći vođu "Grupe Amerika", kriminalne organizacije koja se bavi trgovinom narkoticima i koja posluje na najmanje četiri kontinenta, te za koju se tvrdi da je odgovorna za desetak ubistava, lako je. On posjeduje stan u kvartu Ridgewood u New Yorku, a na zvonu je njegovo prezime.

Nakon što je u maju 2016. godine požar zahvatio Crkvu Svetog Save, srpsku pravoslavnu crkvu koja se nalazi na Manhattanu, ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić odletjeo je u New York kako bi vidio nastalu štetu. Dok je razgovarao sa novinarima, gledaoci u Beogradu ugledali su poznato lice u njegovoj pratnji - Miletu Miljanića.

Dačić je, suočen sa kritikama, rekao da mu je rečeno da je Miljanić crkveni dobrotvor "koji je dao više novca nego svi ostali donatori zajedno".

Podaci iz desetaka zemalja, koje je Projekt izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP) pregledao, otkrivaju višedecenijske zaplijene narkotika i ubistava povezanih s Miljanićevom organizacijom. Od kasnih 1990-ih, saradnici "Grupe Amerika" uhapšeni su i optuženi u Srbiji, Crnoj Gori, Njemačkoj, Italiji, Grčkoj, Poljskoj, Južnoj Africi, Argentini i Peruu. Zaplijenjeno je više od pet metričkih tona kokaina "Grupe Amerika".

Ali Miljanić je i dalje zaštićen od hapšenja, barem u New Yorku i Srbiji, gde je boravio u augustu, kao što je prikazano u objavama na Instagram nalogu koji koristi njegova supruga.

U Italiji, gdje su istražitelji agresivno progonili "Grupu Amerika", vlasti kažu da su ih kontinuirano ometale veze te kriminalne organizacije sa srpskim organima za provođenje zakona, ali i drugim.

- Neko ih u SAD-u štiti – kazao je za OCCRP visoki italijanski policijski zvaničnik još 2015. godine.

Isto je potvrdio i bivši visokorangirani policajac iz Beograda.

- Vjerujem da CIA stoji iza njega. Zbog toga su im dali ime "Grupa Amerika" – kazao je.

Zvaničnici CIA-e odbili su komentirati upite OCCRP-a, kao i sve druge američke agencije za provođenje zakona ili obavještajne agencije.

Nevjerovatna priča "Grupe Amerika" temelji se na srpsko-američkoj imigrantskoj zajednici u New Yorku i u politici Srbije, ali njene operacije nisu bile poznate vlastima u bilo kojoj zemlji sve do 2001. godine, kada je insajder sa nadimkom Srećko dobrovoljno pristao otkriti policiji sve što zna.

Satima su zaprepašteni policajci slušali priču o Jugoslovenima koji su na ulicama New Yorka postali kriminalci, infiltrirali se u srpsku politiku i diplomirali u svijetu velike međunarodne trgovine drogom. Policija je pisala izvještaje, ali njihovi pokušaji istrage nisu dali rezultate.

Šta je "Grupa Amerika"?

Priča o "Grupi Amerika" započinje 1970. godine, kada je mladi Srbin Boško Radonjić Yugo emigrirao u SAD iz tadašnje Jugoslavije.

Radonjić je bio i zločinac i oštri protivnik komunističke vlasti u Jugoslaviji. Kao pristalica srbijanske kraljevske porodice, odslužio je zatvor u SAD-u zbog niza pokušaja bombaških napada usmjerenih na jugoslovenske diplomate.

Osamdesetih godina prošlog stoljeća Radonjić je bio sljedbenik Jimmyja Coonana, vođe ultranasilne irsko-američke bande zvane "Westies", koja je dominirala starom njujorškom četvrti Hell’s Kitchen. Postao je šef zloglasne bande nakon što su Coonan i druge vođe završili u zatvoru. Za vrijeme Radonjića, "Westies" se približio mafijaškoj porodici Gambino, koju je vodio zloglasni John Gotti. Kada se Gotti 1986. suočio s optužbama za reketiranje, Radonjić je učestvovao u pritiscima na porotu.

Dvoje mladih Srba u Radonjićevoj pratnji na kraju su "Grupu Amerika" učinili onim što je ona danas.

Mileta Miljanić rođen je 1960. godine u Gacku. Nije poznato kada je napustio Balkan, ali dobio je američki broj socijalnog osiguranja u New Yorku između 1982. i 1984.

On i njegov najbolji prijatelj Zoran Jakšić, vjerovatno emigrant iz Zrenjanina, radili su kao Radonjićevi tjelohranitelji u New Yorku. Osamdesetih su obojica osuđeni za zločine povezane s prevarom s kreditnim karticama i proveli su vrijeme u saveznim zatvorima.

Miljanić je odslužio samo 20 mjeseci trogodišnje kazne. Jakšić je također uvjetno pušten nakon izdržavanja dijela petogodišnje kazne, ali je ponovo zatvoren zbog kršenja uvjetnog otpusta. Veći dio ranih devedesetih proveo je iza rešetaka.

Oni su se vratili na Balkan dok se Jugoslavija raspadala, a srpski nacionalizam bujao početkom 90-ih godina. Radonjić je dobio podršku od Službe državne bezbjednosti, koja mu je davala oružje i štitila ga od lokalnih i međunarodnih istraga.

Otprilike u to vrijeme, mlađi Radonjićev saradnik, Vojislav Raičević zvani Voja Amerikanac, pridružio mu se u Beogradu i dobio je kontrolu nad kriminalnom grupom. Raičević je nadgledao transformaciju grupe u "Grupu Amerika", discipliniranu i tajnu međunarodnu kriminalnu organizaciju koja se fokusirala na trgovinu kokainom iz Južne Amerike u Evropu. Vlasti također pripisuju višestruka naručena ubistva članovima te grupe, iako nikada nisu donijeli osuđujuću presudu za neko od tih ubistava.

Kriminalna grupa je održavala duboke veze sa srpskom Službom državne bezbjednosti. U razgovoru iz 1997. godine, kojeg su zabilježile hrvatske službe, čuje se Marko, sin Slobodana Miloševića, i još jedan čovjek kako razgovaraju o vođi "Grupe Amerika" Raičeviću, za kojeg se govori da "radi za Boška Bojovića", starijeg crnogorskog špijuna odanog Miloševiću. Te je godine Raičević nestao.

U svom podužem priznanju policiji godinama kasnije, Srećko je rekao da je nakon pretpostavljenog ubistva nestalog vođe "Grupe Amerika" njegov brat Veselin Vesko Raičević sazvao sastanak kako bi planirao kampanju koja će iskorijeniti izdajnike i izvršiti osvetu.

Među prisutnima je, rekao je Srećko, bio i Boško Bojović, koji je tada živio u Beogradu kao glavni saradnik šefa srpske obavještajne službe.

Srećko je izjavio da mu je rečeno da je Raičevićev osumnjičeni atentator Miša Cvjetičanin odveden u beogradsku vilu i mučen dok nije otkrio svoje saučesnike. Zatim su ga raskomadali motornom pilom.

Naknadna krvava osveta nad Raičevićevim ubicama uključivala je ubistvo dvoje suparničkih šefova bandi, policijskog generala, dvojicu bivših članova "Grupe Amerika" i jednog od njihovih očeva.

Nakon izvršenih ubistava, "Grupa Amerika" dobila je novog vođu: Miletu Miljanića, čovjeka koji danas ugodno živi u New Yorku.

Tada u svojim kasnim 30-im godinama, Miljanić je imao reputaciju čovjeka sposobnog i za nevjerovatnu odanost i proračunatu okrutnost. Kada je policija tražila od Srećka da imenuje članove bande koje bi mogli iskoristiti kao slabu kariku, doušnik je rekao da Miljanić ne dolazi u obzir.

- Psihološki je zaista spreman. Zna kako da procijeni ljude prema njihovim osjećajima, njihovim pričama. On je nedodirljiv – kazao je Srećko.

Miljanić je kriminalnu grupu pretvorio u organizaciju sposobnu za složenije i unosnije aktivnosti.

Lokalni teror i globalni doseg

Slobodan Milošević svrgnut je u oktobru 2000. godine nakon masovnih protesta. Reformska vlada premijera Zorana Đinđića oprezno se uvezala sa Zapadom, uvela demokratske reforme i, za razliku od Miloševića, smatrana je neprijateljskom prema organizovanom kriminalu. "Grupa Amerika" odgovorila je domaćim terorizmom.

Grupa je 2002. godine optužena za organiziranje atentata na general-majora MUP-a Srbije Boška Buhu na obali Dunava. U kasnijim racijama policija je u kući člana "Grupe Amerika" pronašla arsenal naoružanja, uključujući dva pištolja i pušku registriranu u srpskoj Službi državne bezbjednosti (sada Bezbjednosno-informativna agencija ili BIA). Optužena su dva službenika Službe državne bezbjednosti, ali slučaj nije dobio epilog.

U optužnici, tužioci su optužili pet članova grupe da su planirali ubistva visokih vladinih zvaničnika kako bi "stvorili strah među građanima i atmosferu nepovredive moći", što bi grupi omogućilo nekažnjeno djelovanje u novom političkom poretku. Među planiranim ciljevima "Grupe Amerika", rekao je tužilac, bio je i sam premijer. Mjesecima kasnije, u martu 2003. godine, na Đinđića je izvršen atentat.

Radonjića, koji tada više nije bio aktivno uključen u vođenje grupe, policija je držala nekoliko sedmica, ali ga se teretilo samo za ilegalno posjedovanje municije. Ubistvo Đinđića na kraju je pripisano rivalskom Zemunskom klanu. Radonjić je umro prirodnom smrću 2011. godine.

U prvoj godini u kojoj je Miljanić vodio grupu, 1998. godine, policija u Peruu uhapsila je Jakšića i zaplijenila 1,22 kilograma kokaina "Grupe Amerika" skrivenog u sprejevima namijenjenim Miamiju. Bila je to naznaka onoga što je uslijedilo.

Dvije hiljadite godine je policija u BiH zaplijenila pošiljku od 164 kilograma narkotika, koja je također povezana sa ovom grupom.

Prema nekim procjenama, banda nema više od 15 glavnih članova i možda 100 redovnih saradnika raštrkanih na nekoliko kontinenata, ali koji po potrebi putuju u inostranstvo. Članstvo u grupi je fluidno, često se širi udruživanjem s drugim bandama u različitim regijama i angažiranjem "slobodnjaka".

Naprimjer, "Grupa Amerika" obično unajmljuje srpske i crnogorske mornare da švercuju pošiljke manje od 100 kilograma komercijalnim brodovima i brodovima za krstarenje koji plove iz Južne Amerike u Evropu, plaćajući ih prilikom isporuke. Ovaj pristup smanjuje troškove izgubljenih pošiljki i nudi manje poticaja vlastima da troše vrijeme i novac proganjajući vođe grupe.

U procjeni koju su napisali italijanski istražitelji koji su pratili bandu 2008. i 2009. godine, detektivi su rekli da su impresionirani njenim efikasnim upravljanjem i sposobnošću brze reakcije kada su u opasnosti.

- Grupa je ekonomski vrlo jaka i sposobna je stvoriti bazu operacija u bilo kojem gradu, ali također može brzo nestati ili se razići u vanrednim situacijama - napisali su.

"Špijuni zaslužuju smrt”

Ta procjena uslijedila je nakon što je policija u Milanu naletjela na nešto veliko dok je pratila rutinsku prodaju kokaina širom sjeverne Italije.

Znatiželjni detektivi pratili su trgovca drogom na sastanak s nećakom Milete Miljanića Mladenom Miljanićem, koji je bio u Italiji kako bi se pripremio za isporuku kokaina. Policija je pratila Mladena Miljanića do sobe u hotelu "Gran Duca di York" i tražila njegove saradnike do stanova i hotelskih soba širom grada. Postavili su skrivene kamere, skrivene mikrofone i telefonske prisluškivače da bi saznali više. Ono što su vidjeli i čuli bilo je zapanjujuće.

- To su žestoki kriminalci, vrlo opasni - rekao je 2016. godine OCCRP-u Marcello Musso, tužilac koji je vodio istragu.

Dodao je da kriminalna grupa ima svoju paravojnu strukturu sa jasnim zapovjednim lancem i mnogo oružja.

- Lako su mijenjali stanove, mjesta u kojima su živjeli, brojeve telefona. Ponašali su se poput policije, što je znatno otežalo istragu – pojasnio je.

Aktivnosti grupe bile su očito profitabilne. Jedan snimak prikazuje Jakšića u milanskoj hotelskoj sobi kako nonšalantno slaže više od milion eura na sto ispred sebe.

Tokom nekoliko mjeseci, Italijani su sklopili mozaik o "Grupi Amerika" kao "agenciji za usluge" u međunarodnoj trgovini drogom, koja je kokain kupovala od južnoameričkih proizvođača i prodavala ga evropskim distributerima, ali se klonila prodaje na ulici.

Policijski nadzor također je otkrio globalnu mrežu s distributivnim kanalima u Americi, Africi i Evropi - i indikacije o prijatelja na "važnim mjestima".

- Mogu reći da su mi došle ozbiljne informacije. Užasne informacije o korupciji, o vezama između narkokrijumčara i srpske policije - rekao je Musso, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći prošle godine.

Početkom 2009. godine Italijani su slušali Miletu Miljanića kako je Jakšiću rekao da mu je pripadnik srpske obavještajne službe dojavio da postoji "krtica" u redovima "Grupe Amerika". Imenovao je Milenka Laskovića, poznatog i kao Srećko, kao doušnika koji je policiji rekao za grupu 2001. godine.

Bila je to potresna vijest za Miljanića. Lasković mu je bio stari prijatelj, mada to nije značilo da neće reagirati onako kako se od njega očekivalo.

- Treba ga eliminirati - rekao je Miljanić Jakšiću u telefonskom razgovoru.

Nakon što je policija u Buenos Airesu zaplijenila kokain "Grupe America" vrijedan više od šest miliona dolara, Miljanić je svom zamjeniku rekao da je Laskovića ispitivao zbog prošlih napada i da je nezadovoljan njegovom odgovorima. Zaključak, koji je čula policija, bio je neizbježan.

- Špijuni zaslužuju smrt - rekao je Jakšić Miljaniću.

Godinu kasnije, u večernjim satima 18. januara 2010. godine, Lasković je upucan tri puta u glavu dok je parkirao svoj "mercedes" u beogradskom predgrađu. Njegovo ubistvo ostaje nerazjašnjeno.

Skrivanje na otvorenom

Na snimku nadzorne kamere čiji je transkript napravila italijanska policija čuje se Miljanić kako nudi životne savjete i savjete o tome kako upravljati kriminalnom grupom i izbjeći hapšenje. Publika mu je bio Jakšić, čiji su izgled, poroci i ljubav prema noćnom životu privlačili pažnju.

- Sve bi trebalo biti opušteno, jednostavno i normalno. Zorane, molim te, čuvaj se. Ne upadajte u sranja i ne riskirajte i nikada nećemo biti gladni. Ali ako padnemo, sve je gotovo – rekao mu je Miljanić.

Poput šefova pet njujorških mafijaških porodica i Miljanić vodi miran život u New Yorku. Čini se da mu je primarno prebivalište obična zgrada sa šest stanova u Ridgewoodu, kvartu radničke klase u Queensu. Njegova jedina poznata ekstravagancija su vile i zemljišta u Srbiji.

Miljanić bi se lako mogao uklopiti u gomilu računovođa, ali Jakšića - visokog dva metra, atletskog izgleda i upečatljivih smeđih očiju – lako je primijetiti.

Dok Miljanić ostaje blizu kuće, Jakšić je često letio, često mijenjajući 40 poznatih lažnih identiteta, vodeći poslove "Grupe Amerika" širom svijeta. U različito vrijeme vlasti u Italiji, Grčkoj, Njemačkoj i Argentini izdavale su potjernice za njegovim hapšenjem.

Desetljeće je Jakšićeva osnovna baza bila Južna Amerika. Policija u Peruu kaže da je radio sve, od pregovaranja o poslovima s dobavljačima kokaina do obrade plaćanja i dogovaranja pošiljki, često na hrabre i nove inovativne načine.

Jednom je u Argentini planirao pokrenuti posao kojim bi se kokain švercao u Španiju u bocama vina. Policija je razotkrila shemu i spremala se da ga uhapsi, ali je pobjegao iz zemlje.

Čak i kad je uhvaćen, Jakšić je uspio nastaviti raditi, te čak steći prednost dok je u zatvoru. Vlasti kažu da je nakon hapšenja u Peruu 1998. godine obilno iskoristio zatvor, sklapajući strateške odnose i razvijajući kontakte s drugim zatvorenicima koji su se kasnije pokazali ključnim u trgovini kokainom.

Ali Jakšić je na kraju ponovo uhapšen, opet u Peruu. Tamošnja policija uhapsila je desetke njegovih saradnika i zaplijenila više od 854 kilograma kokaina u nizu racija 2016. Jakšić se izmaknuo, vjerojatno zahvaljujući dojavi, ali je uhapšen u primorskom gradu Tumbesu dok je prelazio granicu sa Ekvadorom.

Dok je čekao suđenje u Limi, Jakšić je iz ćelije u zatvoru Miguel Castro Castro nastavio voditi posao "Grupe Amerika". Prošle godine bio je umiješan u zavjeru s ciljem bijega i prebačen je u maksimalno zaštićeni zatvor Ancon 1, gdje sada služi 25-godišnju kaznu zbog trgovine drogom.

Zatvaranje - i izmicanje

Italijanska policija je 2009. prekinula isporuku droge "Grupe Amerika", ali Miljanić i Jakšić napustili su zemlju prije nego što su mogli biti uhapšeni. U strahu da bi veze bande sa obavještajnim službama i veze sa SAD-om spriječile međunarodnu suradnju, vlasti su odlučile pričekati njihov povratak.

Dok su čekali, Italijani su nastavili nadzirati pozive pripadnika kriminalne grupe. Visoki službenik za provođenje zakona rekao je OCCRP-u da su prisluškivači zabilježili Miljanića u pregovorima s ruskim mafijašima o odvažnom novom zajedničkom ulaganju u krijumčarenje kokaina podmornicama iz Venecuele.

Taj plan je vjerovatno propao 31. maja 2010. godine. Kompanija "Alitalia" je obavijestila policiju da Miljanić leti iz Beograda za Solun u Grčkoj. Uhapšen je dok je u Rimu prelazio iz leta u let.

Musso, tužilac u Milanu, rekao je OCCRP-u da je tražio da se Miljanić optuži kao šef kriminalne organizacije, što je moglo dodati čak 15 godina na bilo koju kaznu. Ali Musso nije mogao nagovoriti italijanskog antimafijaškog tužioca u Rimu da pristane na to.

I tužilac i visoki italijanski policijski zvaničnik pripisivali su nesaradnju Rima sa pritiscima SAD-a, rekavši da je Miljanić, američki državljanin, primio neobičan broj posjetilaca iz američke ambasade dok je bio u pritvoru. Italijanski zvaničnici odbili su OCCRP-ove zahtjeve za evidenciju posjeta zatvoru koji bi mogli potvrditi te tvrdnje.

Ali Alfredo Foti, italijanski advokat i istraživač, rekao je za OCCRP da bi procesuiranje Miljanića kao šefa kriminalne organizacije bilo težak zadatak. Optužba za "udruživanje mafije" obično je rezervirana za tradicionalne italijanske grupe i zahtijeva određena kriminalna djela koja nisu bila povezana s operacijom krijumčarenja koja je rezultirala optužbama protiv čelnika "Grupe Amerika".

Slučaj je na kraju poslan u Veneciju, gdje je Miljanić osuđen na sedam godina zatvora i novčanu kaznu od 40.000 eura zbog distribucije droge, što je kazna prikladnija za trgovinu manjim količinama narkotika nego za šefa globalne mreže. U žalbenom postupku kazna je smanjena za godinu.

Ograničena zatvorska evidencija pokazuje da je Miljanić poslan u zatvor u gradu Tolmezzo na sjeveroistoku Italije, gdje je vrijeme provodio u berbi voća i vrtu u programu pod nazivom "Vrt za bijeg".

Šestog maja 2014. godine Miljaniću je odobren "režim di semiliberta", vrsta uvjetne slobode koja mu je omogućavala da veći dio svog vremena provodi van zatvora i bez nadzora. Nestao je 25. augusta 2014. godine, 13 mjeseci prije odsluženja kazne.

Nadzorni sud u Trstu, koji je bio nadležan za zatvorenika, rekao je OCCRP-u da je "djelovao u skladu sa zakonom" i obavijestio i nacionalne i venecijanske tužioce o njegovom nestanku, ali da se ništa nije dogodilo.

Venecijansko tužilaštvo reklo je samo da nisu izdali zahtjev za izručenje Miljanića, ali nisu objasnili zašto.

- Ne biste se trebali čuditi da neko ko je osuđen u Italiji slobodno šeta SAD-om. Amerikanci se brinu o svojim građanima, brane ih. Ne kao Španija. Oni nam izručuju kriminalce - rekao je Musso za OCCRP 2016.

Iako su italijanska policija i tužioci privatno izrazili negodovanje zbog toga što nisu mogli optužiti Miljanića kao velikog trgovca drogom, samo je Musso pristao govoriti o tome.

- Za to je odgovoran sud, a ne policija. Sudovi nisu bili u stanju to učiniti. Ali važno je da smo otkrili ovaj fenomen (Grupa Amerika). Ipak, učinili smo nešto važno, uhapsili ga. Ali da, nismo bili savršeni – izjavio je Musso.

Miljanić je i dalje traženi bjegunac u Italiji, ali očito je siguran od hapšenja ukoliko se tamo ne vrati.

Prijatelji u pravosuđu?

Američki State Department nije odgovorio na pisane zahtjeve za dostavljanje informacija o Miljaniću i "Grupi Amerika". Ali postoje primamljivi tragovi da grupa ima "veze" s američkim obavještajnim agencijama ili agencijama za provođenje zakona. Jedna je bliska povezanost grupe sa srpskom tajnom policijom 90-ih godina.

Prema medijskim izvještajima, Sir Ivor Roberts, ambasador Velike Britanije u Beogradu od 1994. do 1997. godine, svjedočio je na međunarodnom sudu u Hagu u oktobru 2019. godine da je bivši šef srpske Službe državne bezbjednosti Jovica Stanišić bio "tajni agent Centralne obavještajne agencije".

Roberts je rekao sudu da više ne može reći jer mu britanska vlada "nije dopustila da razgovara o tim stvarima". Nije odgovorio na zahtjev OCCRP-a za intervju.

Njegov opis podsjeća na navode Los Angeles Timesa iz 2009. godine i u njegovoj sopstvenoj knjizi iz 2016. godine, "Razgovori s Miloševićem".

Još jedan trag skriven je u spisima saveznih sudova u New Yorku.

Iz spisa saveznog suda za južni okrug New Yorka vidi se da su u oktobru 2003. godine Miljanić, Jakšić i Efrain Eduardo Rodriguez optuženi za zavjeru radi distribucije kokaina. Pomoćnik američkog tužioca Neil M. Barofsky, savezni tužilac za drogu i finansijske zločine, podnio je slučaj koji je odmah zapečaćen.

Optužnice američke velike porote obično su zapečaćene dok optuženi ne bude u pritvoru, ali za razliku od drugih zapečaćenih slučajeva, SAD protiv Miljanića i dr. bio je naveden u javnom spisu. Ta lista, jedina javna evidencija slučaja, ne ukazuje na to da je iko ikada bio uhapšen, pojavio se na sudu ili angažirao branioca.

U decembru 2006. Barofsky je izašao pred sudiju kako bi otpečatio i odmah ponovo zapečatio optužnicu. U dokumentaciji nema ničega što bi objasnilo tu neobičnu aktivnost.

Gotovo 17 godina nakon što je podnijet, slučaj ostaje u knjigama. Zvaničnici federalnog suda, Uprave za borbu protiv droga i Ministarstva pravosuđa rekli su da ne mogu komentirati otvoreni slučaj.

Rukovođenje slučajem "Grupe Amerika" je u suprotnosti s drugim Barofskyovim radom za vrijeme njegovog boravka u elitnoj međunarodnoj jedinici za trgovinu narkoticima. OCCRP-ova analiza unosa dokumenata za desetke slučajeva zavedenih u njegovih posljednjih pet godina s jedinicom pokazuje pojavljivanje na sudu, hapšenja, imenovanja branilaca, osuđujuće presude, kazne ili odbacivanje optužbi u svim ostalim slučajevima. Samo slučaj "Grupe Amerika" ostaje otvoren i zapečaćen.

Kolumbijske veze?

Barofsky je sada partner u "Jenner & Block LLP", vrhunskoj advokatskoj firmi u New Yorku. U julu 2019. rekao je OCCRP-u da se nejasno sjeća slučaja. Rekao je da se ne može sjetiti zašto je išao na sud kako bi ga otvorio, a zatim ga ponovo zapečatio, što je potez opisao kao "čudan". Niti je mogao objasniti zašto slučaj ostaje aktivan toliko godina kasnije.

Bivši tužilac je rekao da je Rodriguez Kolumbijac i da je slučaj možda uključivao dokaze u vidu prisluškivanih razgovora povezanih sa Cartagenom ili Medellinom.

Tri mjeseca nakon što su optuženi Miljanić, Jakšić i Rodriguez, Barofsky je postao vodeći tužilac u dugotrajnoj istrazi koja je rezultirala optužnicom protiv 50 čelnika Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC), koje su tada finansirale gerilske operacije kontrolirajući veći dio kolumbijske proizvodnje kokaina. Te optužnice, koje se i dalje smatraju najvećim slučajem u historiji SAD-a, podignute su u martu 2006. godine.

Iako je Rodriguez vjerovatno bio Kolumbijac, a Barofsky je rekao da je FARC u to vrijeme pregovarao o distribucijskim ugovorima s trgovcima u Italiji i Grčkoj, bivši tužilac odbacio je vezu između neobičnog postupanja s optužbama protiv "Grupe Amerika" i kaznenih progona FARC-a. Dokazi korišteni u slučaju FARC-a uglavnom su dolazili od kolumbijskih prebjega, rekao je.

- Siguran sam da smo razgovarali s drugim kooperantima, siguran sam da jesmo, ali ne sjećam se ko su bili. Oni (Miljanić, Jakšić i Rodriguez) su možda bili dio FARC-a, ali pitanje je da li je jedno vodilo do drugog? Možda su bili povezani..., ali ne sjećam se da su bili povezani – izjavio je Borofsky.

Ipak, Borofsky nije odbacio ideju da "Grupu Amerika" štiti obavještajna agencija, retorički pitajući "može li ih neko drugi voditi kao doušnike?".