Rodni grad te 49-godišnjakinje u srijedu će napokon početi ukidati karantin koji je na više od dva mjeseca zatočio milione ljudi nakon što je to industrijsko središte postalo epicentar globalne pandemije novog koronavirusa.

Građanima će biti dopušteno da napuste grad cestovnim, željezničkim ili zračnim putem, a svoja vrata ponovno će otvoriti veći broj ne-esencijalnih poduzeća, u prvim naznakama kakav bi život mogao biti nakon karantina.

No razgovori sa stanovnicima sugeriraju da to neće biti nimalo jednostavno.

Mnogi se još nisu oporavili od ožiljaka koje je ostavila epidemija s obzirom na to da je u Wuhanu bilo zabilježeno 61 posto od ukupno 81.708 zaraženih u Kini, po službenim podacima.

Neki zbrajaju troškove duge ekonomske neaktivnosti, dok se drugi i dalje boje zaraze, posebice od asimptomatskih pacijenata, i oklijevaju izići iz domova.

Nije također jasno šta kineska vlada planira učiniti kako bi se život u gradu obnovio, kako će se obilježiti tu "veliku nesreću”, kako je nazivaju građani, i hoće li se učiniti više kako bi gradske vlasti preuzele odgovornost za ozbiljne razmjere epidemije.

Gradske vlasti Wuhana nisu odgovorile na upit za komentarom.

- Kad sam čula da se ukida karantin, nisam bila posebno sretna - rekla je Guo Jing, koja vodi telefonsku liniju za pomoć ženama suočenima s diskriminacijom na radnom mjestu.

- Zapravo sam bila jako uznemirena. Ima puno pitanja za koja nismo sigurni da će se moći riješiti: zaposlenost, hoće li pacijenti imati dugoročne posljedice, a kada je riječ o onima koji su umrli, kako ćemo ih se sjećati?

Posvuda se može naići na podsjetnike na to da je borba protiv virusa u Wuhanu daleko od završene.

Visoke barijere okružuju mnoge stambene komplekse, s upozorenjima na ulaznim vratima kojima se od ljudi traži da pokažu zelene zdravstvene oznake na svojim mobitelima ili dokumente koji pokazuju da imaju opravdan razlog za izlazak. Malo šta upućuje na to da će takva ograničenja uskoro biti ukinuta.

Premda su se trgovine i restorani počeli ponovno otvarati u velikom dijelu zemlje, u Wuhanu hiljade su i dalje zatvorene.

- Postoji velik pritisak, naravno - kazala je Li, dodajući da se smatra sretnom što je mogla nastaviti isplaćivati plaće tokom karantina.

Više od 160 preduzeća koja se bave ugostiteljstvom i smještajem turista zatražilo je, u pismu objavljenom na internetu prošle sedmice, od vlade Wuhana da im omogući popuste za najam prostora, pomoć kod dobivanja zajmova i podršku za plaće radnicima, ističući da virus i njegove posljedice "prijete izumiranjem" više od 80.000 preduzeća u tom sektoru.

Samo otkazivanje tradicionalnih večera, koje se dogodilo nakon proglašenja karantina 23. januara, a uoči cjelosedmične proslave lunarne Nove godine, prouzročilo je gubitke od gotovo milijardu juana u samo jednom danu, navodi se u pismu.

Povjerenju potrošača trebat će puno vremena da se oporavi, ističu.

S time se slažu mnogi u Wuhanu.

Učitelj engleskog Kuang Li rekao je da je planirao ostati kod kuće i poslije srijede, dok mu ne kažu da se vrati na posao.

- Lično, još se bojim virusa, i osjećam da vani još nije sigurno - rekao je.

Trauma tek počinje

Mentalni danak i društvena stigmatiziranost s kojima se susreću pacijenti koji su se oporavili od koronavirusa i stanovnici Wuhana također će još neko vrijeme biti problem.

Mnogi ljudi s kojima je Reuters razgovarao na ulicama Wuhana u zadnjih sedam dana plakali su pričajući o svom iskustvu.

Nosili su se s karantinom na različite načine, neki posvetivši se hobijima kao što je kuhanje, drugi svakodnevnim grupnim molitvama putem interneta. Često su osjećali paniku, strah i bespomoćnost.

Du Mingjun, koja je pokrenula 24-satnu telefonsku liniju za psihološku pomoć na početku karantina, rekla je da je primila oko 2300 poziva, neke od medicinskih djelatnika, ali većinu od običnih građana koji su bili u karantinu ili su se pokušavali prilagoditi.

Liniju neće ugasiti još neko vrijeme.

- Čak i ako se epidemija možda privodi kraju, za neke grupe ljudi trauma bi mogla tek početi - kazala je.