Prošla je godina dana od masovnog ubistva u Srbiji koje je počinio trinaestogodišnji K. K., koji je u beogradskoj školi iz vatrenog oružja ubio devetero svojih vršnjaka i školskog čuvara, a ranio još pet učenika i profesoricu.

Srbijanski Blic je pisao kako je dječak tokom ispitivanja ispričao i da je na ideju da ubija po svojoj školi "Vladislav Ribnikar" u Beogradu dobio kada je gledao dokumentarni film u kojemu se spominjalo masovno ubistvo.

Izjavio je kako je nastavio na internetu pretraživati pojmove na temu pucnjava i ubistva i analizirao šta su napadači radili i gdje su, uvjetno rečeno, "griješili" prilikom izvršenja svojih užasnih zločina.

- Jučer je izjavio da se kaje zbog ubistva. Nije želio vidjeti fotografije učenika iz škole koje je ubio i u objašnjenju je rekao da mu je neugodno - rekao je u julu prošle godine izvor Blica.

Optužnica podignuta protiv oca dječaka uključuje i kaznena djela za koja su osumnjičeni dječakova majka te predsjednik streljačkog kluba Ratko I. i instruktor u streljani.

Optužnica je napisana na 267 stranica, dok samo uvodni dio, u kojem se opisuju počinjena kaznena djela, ima 14 stranica.

Sumnja se da je dječak do pištolja došao 1. maja prošle godine. Šest okvira pištolja napunio je s ukupno 92 metka i sakrio ih, a roditelji nisu primijetili da nema oružja i streljiva.

Tako je dječak 3. maja oružje i municiju prebacio u ruksak i ponio ga sa sobom u školu.

Ušavši u prizemlje škole, dječak je prvo ispalio 16 metaka koji su pogodili zaštitara škole, zatim dvije učenice koje su sjedile za dežurnim stolom, kao i još jednu učenicu koja je bila ispred klavira.

Potom je nastavio hodnikom do kabineta historije, gdje su se nalazili nastavnica historije T. S., student historije D. P., kao i 23 povrijeđena maloljetna učenika VII/2 razreda u koje je ispalio ukupno 45 metaka u vremenskom intervalu od 55 sekundi, a od te količine metaka samo 11 je promašio.

Ondje je ubio petero djece i ranio šestero djece te profesoricu historije. Jedno od ranjene djece kasnije je umrlo u bolnici.

On je, kako se navodi, "zavitlao oružjem, ali je učionica mala pa je broj žrtava bio veliki".

Dječak je izjavio da se ne sjeća koga je ubio, ni krvi ni lica žrtava. Na pitanje kako se osjećao kad je pucao u svoje kolege iz razreda, rekao je da mu je bilo neugodno prvi put tog dana pucati bez slušalica za smanjivanje zvuka.

Rekao je da su ga "smirili njihovi jauci i krici", navodi se u optužnici.

Na radnom stolu dječaka ubojice na dan ubistva policija je pronašla repliku pištolja, airsoft pušku bez okvira, neispravnu, kao i nacrt za izradu bombe. Dječak je na internetu tražio kako kupiti bombu, ali je odustao kada je shvatio da je to teško izvedivo.

Dječak, koji u vrijeme masovnog ubistva nije bio kazneno odgovoran, odnosno bio je maloljetan, u daljem će sudskom postupku sudjelovati kao svjedok.

Dječak K. K. je uhapšen istog dana nakon što je poslije zločina sam pozvao policiju i otad je pod nadzorom u posebnom psihijatrijskom odjelu za mlade.

Policija je oca uhapsila zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti, nakon što je utvrđeno da je sina vodio u streljane da vježbaju gađanje, a svoja dva pištolja i municiju za koje je imao uredne dozvole ostavio je u sefu dostupne neovlaštenim osobama.

Viši sud u Beogradu saopćio je da su način izvršenja i težina posljedica doveli do uznemirenja javnosti koje može ugroziti neometano i pravično vođenje kaznenog postupka.

Svih devetoro stradalih u masakru u OŠ "Vladislav Ribnikar" na čelu sa čuvarom velikog srca bili su jedinstveni na svoj način, piše Blic.

Gimnastičarka Bojana, hip-hoperka Ana, slikarka Mara, budući kardiolog Adriana, odbojkašica Ema, balerina Katarina, buduća modna kreatorka Angelina, pijanista Andrija, fizičarka Sofija i vatreni simpatizer beogradskog kluba "Partizan" Dragan.

Svako od njih imao je velike snove, vjerovao je da će sutra biti bolji nego što je bio juče.

Čvrsto su se uzdali da će uspjeti u svojim misijama.

Tog 3. maja krenuli su u školu uzbuđeni oko fotografisanja za almanah, a roditelji su ih ispratili ni ne sluteći da će taj poljubac ili zagrljaj biti poslednji.

Od tada, ostalo im je da žive sa bolom i sjećanjima na ono što ih podsjeća na njihove najbliže.